Što je ronjenje na dah?

Ronjenje na dah Ronjenje na dah (freediving) je uranjanje u vodu zadržavajući dah. Danas većina ljudi povezuje ronjenje na dah s “natčovjekom” - osobom koja se na samo jednom udahu spušta u najmračnije dubine oceana, kontrolira svoje tijelo i um do te mjere da se nakon desetaka minuta vraća na površinu sigurna i zdrava (možda čak s mrežom punom bisera ili blagom s potonulih brodova). No, svaki put kad uronite u vodu i zadržite dah - vi ste već freediver. Što je zapravo ronjenje na dah?

Ronjenje bez boce poznato je kao freediving, skindiving i snorkeling. Ove tehnike mogu uključivati korištenje maske, disalice i peraja, ali freediving uvijek uključuje zadržavanje daha. Prvotno je ronjenje na dah bilo preduvjet za preživljavanje - primjerice, za lov školjki ili bisera… Danas je freediving postao oblik rekreacije i sporta.

Razvojem natjecanja u ronjenju na dah razvijaju se i metode te tehnike koje pomažu produljiti zadržavanje daha. Do prije nekoliko desetljeća rekordi apnea bilježeni su različito u slanoj i slatkoj vodi, no pravila su se promijenila. Ronjenje na dah postaje sve ozbiljnija sportska disciplina.

Vrste ronjenja na dah

Detaljnije ćemo pogledati moderne tehnike ronjenja na dah.

Discipline freedivinga na otvorenim vodama

Ronjenje s konstantnom težinom (CWT)

Roniti se može s perajama ili bez njih. Ova disciplina natjecateljskog karaktera smatra se najčišćim oblikom freedivinga: ronilac se spušta i diže isključivo koristeći svoju težinu i mišićnu snagu, dok težina ostaje nepromijenjena tijekom cijelog zaronjenja.

Ronjenje s konstantnom težinom

Ronjenje s konstantnom težinom s perajama, zajedno sa statičkom apnejom, bile su prve dvije natjecateljske discipline prije uvođenja dinamične apneje s perajama. Na prvim međunarodnim natjecanjima, većina natjecatelja koristila je bi-peraje, dok je samo nekolicina sportaša preferirala monoperaju. Danas je prednost monoperaje općepriznata i koriste ju svi dubinski freediveri.

Posljednjih godina ronjenje na dah s konstantnom težinom bez peraja (CNF) postaje sve popularnije. U natjecanjima CNF ima svoju kategoriju iako je prije 20-30 godina dubinsko ronjenje bez opreme bilo zabranjeno i smatralo se vrlo opasnim. Ronjenje s konstantnom težinom bez peraja može biti izazovno zbog savladavanja pozitivne plovnosti prilikom zarona i negativne plovnosti pri izranjanju.

Slobodno ronjenje (FIM)

Ova disciplina ne koristi peraje; ronilac se pridržava za konop prilikom zarona i izranjanja. Takva se tehnika često koristi kao zagrijavanje za CNF: omogućuje odmor nogama i izravnava tlak u unutarnjem uhu .

Slobodno ronjenje

Slobodno ronjenje široko se koristi na tečajevima za početnike freedivera, jer omogućuje novacima da savladaju vještinu izjednačavanja pritiska u ušima. Početnicima koji nisu navikli na promjene tlaka često se preporučuje početi roniti “glavom prema dolje”, pri čemu je konop ključan. Brojne programe za treniranje freedivinga opisali smo u ovom članku.

Ronjenje s promjenjivom težinom (VWT)

U ovoj disciplini ronioci koriste dodatnu težinu za olakšavanje zarona, dok se na površinu vraćaju vlastitim snagama - pomoću peraja i konopa. Iako nije natjecateljska disciplina freedivinga, u njoj se bilježe svjetski rekordi.

Ronjenje “Bez granica” (NLT)

Najviše pozornosti u medijima privlači upravo ronjenje bez granica. Ono je ujedno i najopasnije. Ovdje se koriste utezi i različiti sustavi kompenzacije plovnosti koji vraćaju ronioca na površinu. Mali broj freedivera prakticira disciplinu “Bez granica”, no upravo su ove metode koristili pioniri apneje Jacques Mayol i Enzo Maiorca.

Ronjenje bez granica

Šezdesetih godina postalo je moguće koristiti poseban spremnik zraka za vraćanje ronioca na površinu. No, kako su zaroni postajali sve dublji, ova metoda je postajala manje pouzdana. Često je dolazilo do puknuća cijevi za punjenje, a rizik od dušične narkoze uvijek je postavljao pitanje o raspoloženju ronioca, koji je morao poduzeti niz radnji kako bi uspješno napunio spremnik zrakom i izronio. Danas ekstremni freediveri koriste specijalne sustave kompenzacije plovnosti, čiji rezultati ne ovise o zraku ni o samom roniocu - sve se odvija automatski.

Ronjenje na dah u bazenu

Statička apneja (STA)

Statička apneja jedna je od psihološki najizazovnijih disciplina u ronjenju na dah. Suština ove discipline je u zadržavanju daha što je dulje moguće, ležeći na površini vode u bazenu – ništa ne smije ometati ronioca, a istovremeno je vrlo lako odustati, nalazeći se na samo milimetar od površine.

Statička apneja

Statička apneja, uz konstantno opterećenje s perajama, jedna je od osnovnih natjecateljskih disciplina. Praksa zadržavanja daha može se provoditi tijekom cijele godine u bazenu. Treninzi razvijaju samopouzdanje i mentalnu otpornost.

Dinamička apneja (DYN i DNF)

Dinamička apneja može se prakticirati s perajama ili bez njih. Ova disciplina se najčešće izvodi u bazenu i temelji se na prelasku maksimalne horizontalne udaljenosti uz zadržavanje daha. Često je dio programa timskih natjecanja, s upotrebom peraja.

Dinamička apneja

Nekim roniocima je teško izjednačiti pritisak u srednjem uhu, no dinamička apneja omogućuje im da ostanu u formi bez potrebe za dubokim zaronom.

Rekordi se postavljaju u svakoj disciplini ronjenja na dah, no freediving je prije svega uživanje i zadovoljstvo u promatranju podvodnog svijeta. Ronitelji na dah imaju priliku doživjeti veće zadovoljstvo u kontaktu s prirodom, ne opterećujući se dodatnom opremom. Možete prakticirati bilo koju vrstu ronjenja na dah, iskorištavajući brojne prednosti ovog sporta. No, prvo upoznavanje s ovim neobičnim okolišem za ljude uvijek bi trebalo započeti uz dobrog instruktora koji će vam pomoći razumjeti opremu i doslovno vas držati za ruku tijekom prvih zarona. Nekoliko prvih koraka opisano je u članku Freediving. Kako početi?

Ronilac na dah s monoperajom