Na početku je bilo More. Točnije, bio je Ocean i bili su Ljudi. I jednoga dana sreli su se – ogromni Ocean i pleme ljudi koje je odlučilo napustiti kopno i živjeti s morem. To se pleme stopilo s morem te ga prihvatilo kao svoje životno mjesto. Nisu im bile potrebne više borbe za posjedovanje teritorija na kontinentima – ti ljudi imali su bezbroj otoka i beskrajno more.
Tako je nastala rasa Polinezijaca, rođenih i umrlih na brodovima podjednako prirodno kao i na tlu svojih otoka, prihvaćajući More i njegova stvorenja kao što mi prihvaćamo šumu.
Gravura iz 1866. s havajskim surferima
Ti su ljudi prihvatili more i zavoljeli njegovo igranje s valovima. Nitko, osim njih, nije se usudio – a niti bi mogao – zauzdati val. Ocean i Ljudi osmislili su zajedničku igru – surfanje. Za čovjeka je to istovremeno sport i igra, nalik plesu – no zahtijeva ne samo koordinaciju pokreta već i znatnu hrabrost. Ocean je odgajao istinske lovce i ratnike, darujući im snagu i spretnost.
Surfanje. Početak
Na prvi pogled, surfanje je vrlo jednostavno, i ipak, Europljanima je, kad su ga prvi put vidjeli, bilo potpuno neshvatljivo – previše su različite kulture kretanja strogog „kulturnog“ Europljanina i slobodnog u pokretu, gipkog Polinezijca.
Oni koji se žele naučiti surfanju moraju razumjeti da ne postoje i ne mogu postojati statični stavovi niti postojanost tijekom kretanja s valom – on je živ i mijenja se, i potrebno je umijeće sjedinjavanja s njim, „osluškivanja“ Mora unutar sebe, postajanja dijelom vala, igranja s njim.
Naučiti surfanje može svatko tko želi razviti svoje tijelo, potrebni su samo prikladni uvjeti i učitelj. Jer stara havajska mudrost jednostavna je i iskrena:
„Kada ideš surfati, povedi prijatelja – to će dvostruko smanjiti šanse da te pojede morski pas.“
Možda su mislili da će morski pas pojesti prijatelja, tko zna? Ali vjerojatnije je da su aludirali kako prijatelj neće dopustiti da se utopiš.
Oprema i valovi
Od opreme potrebna je duga (oko tri metra) daska s širokim nosom – longboard . Ona ima visoku plovnost i ne tone pod težinom tijela, vrlo je stabilna i ne zahtijeva velike valove poput onih irskih . Na njoj se mogu raditi pogreške bez straha od ozljeda, jer je daska relativno lagana, a početnik se vozi na niskim valovima.
Ljudi čak surfačuju na pladnjevima iz restorana, a ovo zanimanje ponosno nosi naziv „tray surfing“.
Detaljni vodič o daskama pročitajte u članku Vodič za daske za surfanje .
No ipak, tijekom učenja, svatko će morati popiti određenu količinu morske vode – to je cijena prava da postaneš „svoj“ u Oceanu.
Potrebni su i „pravi“ valovi; vožnja na dugim, glatkim valovima može trajati od 20 do 250 metara. Početnicima se preporučuje biranje niskih valova – visine metar i pol. Teorija je jednostavna:
- Zapliva se dalje, ležeći ili sjedeći na dasci.
- Legne se na dasku trbuhom, ravnomjerno raspoređujući težinu tijela. Bitno je da daska bude u ravnoteži, nos ili stražnji kraj ne smiju tonuti pod vodu.
- Pliva se rukama, tražeći pravi val u oceanu .
- Kada se vidi val, okrene se prema obali i pliva što je brže moguće. Val mora uhvatiti već ubrzanu dasku. Upravo u tome leži izazov – uloviti val, tj. biti na pravome mjestu u pravo vrijeme s ispravnom brzinom. Nakon dva-tri propuštena i ulovljena vala, tijelo će „naučiti“, i dalje će sve postati lakše – poput održavanja ravnoteže pri vožnji bicikla.
- Kad val podigne dasku, treba pomaknuti težinu tijela, blago podižući nos daske kako ne bi zaronila u val, već lagano klizila po njemu.
- Kad se daska „ustane“ na val, surfer također može stati na noge.
U Rusiji se surfanje uči na Dalekom istoku, Azovskom i Crnom moru, u Petrogradu, dok su najbolji valovi na svijetu uz obale Havajskih otoka, Kalifornije, Australije i plaža Francuske .
Windsurfing: daska s jedrom
Pridodati daski jedro 60-ih godina 20. stoljeća smislila su dva Kalifornijca – mornar Jimmy Drake i klasični surfer Hoyle Schweitzer.
Windsurfing
Za windsurfing nisu potrebni valovi, već samo vjetar. Naravno, moguće je i surfanje po valovima („wave riding“). Wave riding smatra se najuzbudljivijom i tehnički najzahtjevnijom vrstom surfanja jer je potrebno kontrolirati val, sebe, vjetar i jedro.
Za windsurfing je potrebna velika daska s kobilicom – izvlačivom ili sklopivom, a uči se na mirnoj vodi, uz slab, ali postojan i stabilan vjetar. Grubo govoreći, to je mini-jahta na kojoj stojite.
Međutim, ako je vjetar jak, poput britanskog , tada ravnotežu na dasci i jedru ne održava čovjek, već vjetar drži jedro, a čovjek „leži“ na jedru, koje „hvata“ vjetar.
Početnicima u windsurfingu u Rusiji odgovarat će lokalna jezera i rijeke. Postoje škole u Sankt-Peterburgu i blizu Moskve na jezeru Pleščejevo.
Cijele godine treninzi i tečajevi održavaju se u Egiptu, u Hurgadi. Najbolja mjesta na svijetu za windsurfing su Polinezija, Kanarski otoci, Južnoafrička Republika i Australija. Ondje ima valova i postojanog stabilnog vjetra.
Pripremio sam popis Najbolji filmovi o surfanju i surferima.
Kitesurfing
Jedro je dobro, ali padobran vuče bolje!
A još bolje vuče leteći zmaj – pomislio je jednom jedan windsurfer. I bez mnogo razmišljanja upregnuo vjetar na ovaj način – u zračnu uzdu. Zmaj se može lansirati i prizemljiti bez asistencije – potreban je samo vjetar. Ova zabava jako podsjeća na puštanje zmaja – samo što ovaj put vi ne trčite za zmajem.
Za kitesurfing je potrebno učiti na velikoj dasci („directional“) uz zmaj ne prevelike površine (najviše 9 m²). Preporučuje se područje bez drveća, dalekovoda i ljudi, s postojanim jakim vjetrom visoko iznad i uz prisutnost instruktora.
Također, korisno je pogledati edukacijski video i vježbati na obali s malim zmajem. Ova se vrsta sporta ne uči samostalno.
Wakesurfing
Ovo je vrsta surfanja gdje umjetni val stvara poseban čamac. Pa ipak, nisu svi imali sreću živjeti na obali oceana! Surfanje i njegove „potomke“ danas se smatra nečim više od sporta ; ono je stil života, način razmišljanja i djelovanja, svjetonazor i gotovo religija. Najvažnije – to je ogroman segment globalne industrije!
Za bavljenje bilo kojom vrstom surfanja preporučuje se kupiti neopren odijelo (ili neopren majicu), jer čak i u toploj vodi brzo osjetimo hladnoću, posebnu obuću koja štiti stopala od oštrih koralja i kamenja, kao i kacigu.
I – naprijed! Na početku bijaše Ocean. Ocean te čeka!