Skijoring: divlji zimski ekstrem o kojem nikada niste čuli

Onima koji su stalno u potrazi za adrenalinom zimi može biti teško pronaći nešto novo. Vrlo je vjerojatno da ste već savladali skijanje, snowboarding, naturban i čak osvojili nekoliko alpinističkih vrhova. Što napraviti dalje?

Skijoring može postati najdivljim i najneobičnijim ekstremnim iskustvom u zimskim sportovima.

Povijest skijoringa

Sve je počelo s rudarskom groznicom krajem 19. stoljeća. Vraćajući se kući, tragači za zlatom donijeli su novi način prijevoza psećim zapregama koje su koristili starosjedioci sjevernih krajeva Amerike. Emigranti iz Skandinavije, sa svoje strane, donijeli su u Ameriku drugu tradiciju – zaprege s konjima koje su nosile sanjke, pa čak i skije.

Natjecanje u skijoringu sa sobovima u sklopu etničkog festivala na sjeveru Rusije

Prvo spominjanje upotrebe životinje kao snage za vuču čovjeka na “skijama” pronađeno je u perzijskim izvorima starim tisućama godina. Radilo se o psima, a opisana mjesta su geografski obuhvaćala Altaj, Mongoliju i Kazahstan.

Sama riječ skikjøring norveškog je podrijetla i znači “skijanje”. U početku je ovo skijanje pomoglo pješačkim poštarima da se mnogo brže kreću u predgrađu, a lovcima da obiđu zamke. Stoljećima su koristili sobove, konje i pse za vuču skija. S pojavom motornih sanjki i žičara, skijoring se razvio u samostalni sport.

Sportska kronologija skijoringa izgleda ovako:

Početkom 1900-ih konjski skijoring stiže u Sjevernu Ameriku. Na jezeru Lake Placid (država NY) već 1915. godine postaje glavna zabava, koja kasnije osvaja i zimski karneval u Dartmouthu.
U Francuskoj i Švicarskoj vrhunac popularnosti bilježi se između 1912. i 1914. godine, dok su Europljani 50-ih i 60-ih godina već pričvršćivali skije za motocikle i automobile.
Godine 1928. disciplina se demonstrira na Zimskim olimpijskim igrama zajedno s natjecanjima vojnih patrola. Postoje i druge, ranije brojke: godine 1901.
Prvi službeni nastup na Olimpijskim igrama 1928.
Godine 1930. u Wyomingu i Coloradu organiziraju se ekipne utrke po zasniježenim glavnim ulicama planinskih regija tih saveznih država.
1936. godina, New York
Veterani Drugog svjetskog rata, pripadnici 10. divizije (“ski vojnici”), ozbiljno su razvili ovaj sport u SAD-u i postavili temelje profesionalnim natjecanjima.
1964. North Oaks
Danas je europsko središte skijoringa švicarski Saint Moritz, događaj White Turf, gdje se također održavaju utrke konja na snijegu, utrke u zapregama i drugi neuobičajeni zimski sportovi. U SAD-u skijoring natjecanja organiziraju se u Coloradu, Montani, Oregonu, Wisconsinu i Južnoj Dakoti. Ogromnu popularnost ima skijoring sa konjima i psima.
IFSS, ili Međunarodna federacija sportova sa psećim zapregama (sa sjedištem u Bruxellesu, Belgija), svake godine sponzorira Svjetsko prvenstvo u psećem skijoringu. IFSS aktivno teži članstvu u MOO-u.
Disciplina bi mogla ući u Olimpijski popis 2026. godine, iako desetljećima diljem svijeta slave svoje skijoring prvake. Na tome rade organizacije Skijor International, LLC i Skijor USA.

Skijoring sa psima

Volite skijanje. Imate psa koji teži više od 15 kilograma. To je sve, spremni ste za skijoring! Ovo je timska zabava i, kako biste postigli uspjeh, morate komunicirati sa svojim četveronožnim prijateljem “kao ravnopravni”, naučiti nekoliko novih naredbi te savladati posebnu opremu. U nastavku ćemo uz pomoć stručnjaka istražiti osnove psećeg skijoringa: naredbe, opremu i prve korake.

Osnovni uvjeti za skijanje sa svojim psom:

Vaš ljubimac mora voljeti zimu jednako koliko i vi. Inače to neće biti zabavno za oboje. Nezaustavljiva strast psa za trčanjem “s isplaženim jezikom” često je problem za vlasnike, ali ne u ovome slučaju.
Uvjerite se da je pas zdrav i da nema nikakvih kontraindikacija za ovaj tip aktivnosti. Vaša koljena i kralježnica također moraju biti u dobrom stanju.
Ako ste tek stali na skije, nemojte odmah u treninge uključiti psa jer su padovi neizbježni. Životinja bi mogla postati nervozna i izgubiti interes za skijoring prije nego osjeti sve njegove čari.
Skijoring se može prakticirati s bilo kojom pasminom, ali težina psa treba biti najmanje 15 kg. Mali prijatelj može biti pun entuzijazma, ali to jednostavno nije sigurno za njegovo zdravlje.

Agent K-9 Belle i njen skrbnik, Aljaska 2016

Osnovne naredbe trebale bi se provoditi besprijekorno. Naučiti nekoliko novih “skijaških” naredbi nije veliki izazov. Brza reakcija ključ je kontrole i zaštite od ozljeda. Najteže je objasniti psu da u vučnom pojasu ima pravo vući povodac, dok u ostalo vrijeme to pravilo ne vrijedi.
Potreban je pojas i elastični povodac. Može poslužiti i atletski ili penjački pojas. Također možete nabaviti poseban pojas za skijoring. Povodac bi trebao imati elastični dio koji će spriječiti pad i ozljede prilikom naglog starta. Više o opremi u nastavku.
Kvalitetan i udoban pojas za psa. Za dulje vožnje može biti potrebna raznovrsna odjeća ili čak pseće cipele.

Oprema za skijoring

Ne možete bez para skija za trčanje, ali ništa posebno nije potrebno. Usput, većina pasa se isprva boji skija ili pokušava igrati s njima, stoga unaprijed “upoznajte” psa s opremom za skijanje.

skijoring-amunizija

Vučno pomagalo ili pojas za pse najvažniji je dio opreme. Psima treba biti udobno i sigurno u pojasu jer ne možete stati u bilo kojem trenutku i skinuti pojas ako postane neugodno. Možete sami izraditi pojas za skijoring i canicross, baš kao i vučni pojas za psa.

Prvih nekoliko puta stavite psu vučnu opremu tijekom obične šetnje, kako bi se naviknuo na osjećaj. Naravno, prilagodba bi trebala biti praćena pohvalama i poslasticama. Ovo je prilika da provjerite veličinu i udobnost opreme bez rizika od ozljeda kod prve vožnje. Nikada ne ostavljajte psa bez nadzora u pojasu.

Pseće cipele uvijek su kontroverzna tema. Ako ne planirate svog prijatelja naviknuti na obuću, trebat ćete redovito provjeravati šape zbog ozljeda od leda. Međutim, za vrijeme skijoringa, korištenje obuće je potpuno opravdano.

snarjazhenie-dla-skidjoringa

Dio dodatne opreme je i posuda za vodu. Nikada ne dopustite svom ljubimcu da “jede snijeg”. Čak i na čistim stazama mogu biti staklene krhotine ili drugi opasni predmeti, ne spominjući rizik od prehlade.

Kako započeti

Ako ste početnik u skijanju, vrijedi uzeti nekoliko lekcija skijanja po neravnom terenu. U udaljenim područjima, gdje je dubok snijeg, pas će vam pomoći da prokrčite stazu. U takvim situacijama trebate široke skije s podignutim vrhom.

Neki psi se prirodno osjećaju ugodno u vučnim pojasevima jer to potiče njihove urođene instinkte. Drugima treba više treninga i razumijevanja onoga što vlasnik očekuje. Nemojte brzo odustati ako je vaš ljubimac prvih nekoliko puta previše uzbuđen – budite strpljivi.

skijoring pas

Prvih nekoliko skijaških vožnji neka bude kratko i uvijek završite prije nego što pas pokaže znakove umora. To će zadržati njegov interes za aktivnost. Izaberite uređene staze jer psi najbolje vuku na poznatim i jednostavnim rutama. Idealno bi bilo početi u lokalnom parku.

Najučinkovitiji način da vaš ljubimac nauči skijoring jest da trenira s psom koji to već zna – učit će putem imitacije. Najteže ih je naučiti održavati stalnu brzinu. Prvi korak je privikavanje na određenu napetost povodca: na početku zategnite povodac nekoliko sekundi i ne dopustite psu da se kreće inercijom, već da reagira na napetost. Možda ćete ovdje trebati partnera koji će pomoći kontrolirati psa. Usput, postoje mnogi resursi koji objašnjavaju kako naučiti psa povlačenju (koliko god to čudno zvučalo).

Osnovne naredbe za skijoring

Za komunikaciju s psom tijekom skijoringa potrebno je usvojiti nekoliko novih naredbi i signala. Možete smisliti vlastite riječi ili koristiti tradicionalni popis od zapadnih kolega.

“Line Out”: Pas zauzima početni položaj i zateže povodac. Nemojte startati tik iznad svojih skija.
“Hike” ili “Kreći”: Signal za start.
“Lijevo” i “Desno”: Okrete je vrlo lako uvježbati na stazama s neizbježnim zavojima. Nekim psima treba nekoliko sekundi da obrade “zahtjev”, pa pokušajte unaprijed dati naredbu za zavoj.
“Stop”: Počnite usporavati pa dajte naredbu. U nekim situacijama pas može shvatiti trenje skija kao znak da još više vuče.
“Lako”: Usporavanje tempa.
“Okret”: Okomiti zavoj za 180 stupnjeva natrag prema početnoj točki.

Možda nećete postati prvaci u skijaškom sportu, ali vi i vaš Goofy sigurno ćete se dobro zabaviti!

Skijoring s konjima

Ovo je timska utrka s tri člana – skijaš, jahač i konj. Skijoring s konjima jedan je od najluđih načina da se zabavite tijekom zime – pravi zimski ekstrem!

Skijoring s konjima U čemu je suština: snowboarder ili skijaš pokušava zadržati vučno uže dok ga trkaći konj koji juri brzinom od 60 km/h nosi preko zaleđenog jezera ili snježnog polja. Konj naglo povuče skijaša na startu, a njegov osnovni zadatak je ne izgubiti ravnotežu već na samom početku. Nije uvijek prisutan jahač tijekom utrke, što ovaj sport čini još ekstremnijim i manje kontroliranim.

Kao i u mnogim zimskim sportovima, ljubitelji skiđoringa lome rebra, noge i povrijede koljena. Konji ne prate uvijek uputstva jahača i često odbijaju slijediti zacrtanu trasu utrke. Kod skiđoringa s konjima ne postoji nikakva stabilnost ili kontrola.

Natjecanja u konjskom skiđoringu organiziraju se širom svijeta, uključujući Poljsku i Rusiju.

Natjecanja u poljskom Zakopanima, 2014. godina

Motorizirani skiđoring

Tijekom 1950-ih, vuča skijaša automobilima i motociklima bila je prilično popularna i ovjekovječena u filmu „Najopasniji sport na svijetu“ iz 1954. godine. Motorizirani skiđoring na neko je vrijeme izgubio popularnost, ali posljednjih godina doživljava ponovno oživljavanje u Latviji, Austriji i na Aljasci.

https://www.youtube.com/watch?time _continue=3&v=fJessYxu8CE

Glavni događaj motoriziranog skiđoringa je Arctic Man Classic. To je utrka za timove od dva iskusna sportaša – skijaša i vozača motornih sanjki.

Arctic Man je jedna od najzahtjevnijih skijaških utrka na svijetu. Skijaš započinje utrku na visini od 5800 stopa, spuštajući se za oko 1700 stopa na manje od dvije milje do dna uskog kanjona, gdje se susreće s partnerom na motornim sanjkama.