Luke Aikins može se nazvati prvim istinskim skakačem iz aviona. Dana 30. srpnja 2016. izveo je prvi povijesni skok bez padobrana s visine od gotovo 8 kilometara, u slobodnom padu.
Aikins ima na svom imenu preko 18.000 skokova, a vodi i školu kaskadera u Los Angelesu (Luke je bio jedan od kaskadera za film “Iron Man 3”). U njegovoj obitelji već tri generacije bave se padobranstvom. Iskreno govoreći, Luke je u početku odbio ideju skoka bez padobrana, ali nakon dva tjedna nesanice pristao je na izazov.
Video skoka
Priprema za skok bez padobrana
Priprema za skok trajala je više od dvije godine, a ovo postignuće može se smatrati vrhuncem karijere profesionalca - Luke je savršeno izveo ono što se činilo nemogućim.
Kontrolirati i uvježbati svaki korak ovog podviga bilo je nemoguće - vjetar, tlak, reakcija mreže na udar tijela i mnoštvo drugih nepredvidivih čimbenika otežavali su planiranje. Svaka mala pogreška mogla bi dovesti do neuspjeha.
U videu snimljenom u kabini zrakoplova Luke ističe: “Mnogo se pažnje posvećuje snimanju skoka i produkciji, fitnesu i treninzima. Sve to povećava moje samopouzdanje, ali mi ne jamči da ću iz ovoga izaći živ. Prvo i najvažnije, potrebna je stalna, beskrajna praksa. Ako promašim cilj, neće biti važno koliko sam u dobroj formi ili kako je produkcijski tim radio. Jedino je bitno pogoditi metu.”
Luke se morao boriti s vjetrom. Trebao je izvoditi kontinuirane okrete u zraku na visini od oko 60 metara, razvijajući pritom brzinu od oko 50 m/s (tijekom skoka brzina je bila čak veća – 70 m/s). Neposredno prije slijetanja trebao se okrenuti na leđa. Treniranje ispravnog pada odvijalo se u aerodinamičkom tunelu.
Trening u aerodinamičkom tunelu.
Luke Aikins s toplinom govori o timu kaskadera s kojima je pripremao ovaj podvig - “Doslovno smo bili kao obitelj posljednjih pet dana priprema.”
Tijekom trening skokova Luke je morao ostati točno iznad cilja veličine 9x9 metara. Ako bi promijenio kut pada i odstupio od putanje, posebna svjetlosna signalizacija mijenjala je boju, a optički sustavi bilježili bi promjene.
Mreža i četiri krana visine dvadeset katova.
Signalizacijski sustav za usmjeravanje tokom leta.
Naravno, treninzi u aerodinamičkom tunelu, u uvjetima bliskim idealnima, omogućuju lako fokusiranje na metu - nema vjetra s različitih strana, niti promjena tlaka. No, u stvarnim uvjetima to je bilo mnogo teže, pa je Luke svakog dana obavljao barem šest trening skokova iznad improvizirane mete.
Vježbanje okreta za skok bez padobrana
Prije pravog ekstremnog skoka, trening skokovi obavljani su s padobranom, tako da najvažniji trenutak Luke nije mogao uvježbati do ključnog dana 30. srpnja.
Kako izgleda dan priprema Lukea Aikinsa
Skakač je odbio nositi rezervni padobran jer bi težina dodatne opreme mogla opteretiti mrežu i uzrokovati ozljedu leđa. Njegova kaciga bila je opremljena kamerom i GPS uređajem, koji je slao signale na određenim točkama rute.
U slobodnom padu
Shema skoka Lukea Aikinsa
Tijekom prvih 3 kilometra slobodnog pada Lukeu su pomagali asistenti - tri padobranca preuzimala su korištene boce s kisikom. Jedan od njih bio je kameraman, a drugi je ispuštao posebni signalni dim kako bi publika sa zemlje mogla pratiti silazak. Na visini od 1500 metara asistenti su otvorili svoje padobrane i ostavili Lukea da nastavi sam. Slobodni pad trajao je nešto više od dvije minute.
Povijesni podvig prošao je savršeno, a slijetanje je izvedeno gotovo u samom središtu mete. Nekoliko minuta nakon slijetanja Luke je već grlio svoju suprugu i sina.
Ovaj skok predstavlja srž inženjerske izvrsnosti, strasti, inspiracije i odlučnosti. 18 mjeseci priprema i koordiniranog rada stotina profesionalaca donijeli su nevjerojatan rezultat - ovaj događaj jedan je od najinspirativnijih trenutaka u povijesti ekstremnih sportova. Prve riječi Luka Aikisa nakon slijetanja bile su - “Gotovo sam lebdio! Ovo je nevjerojatno! To se ipak dogodilo!”
Meko slijetanje.
Postoji nada da će u bliskoj budućnosti takvi skokovi postati dostupni svakom padobrancu.
