Godine 2018., svjetski rekord u zadržavanju daha pod vodom u disciplini statičke apneje postavio je Hrvat Budimir Šobat (Budimir Šobat) s nevjerojatnih 24 minute i 11 sekundi. Prethodni rekord premašen je za 8 sekundi, što je zaista herojsko postignuće.
Svjetski rekord u zadržavanju daha 2018. Budimir Šobat posvetio je svoj uspjeh osobama s poremećajima iz spektra autizma.
Dana 28. veljače 2016., svjetski rekord iznosio je 24 minute i 03 sekunde. Taj nevjerojatan rezultat uspio je postići španjolski freediver Aleix Segura (Aleix Segura). Godine 2014. Goran Čolak zadržao je dah 23 minute i 01 sekundu. Važno je napomenuti da postizanje zadržavanja daha duljeg od dvadeset minuta zahtijeva hiperventilaciju pluća čistim kisikom prije početka, što je dopušteno pravilima za statičnu apneju.
Video Guinnessove knjige rekorda prikazuje svjetski rekord u dugoj apneji iz 2016. uz prethodnu hiperventilaciju čistim kisikom. Rekorder je Španjolac Aleix Segura.
Koja je tajna dugotrajnog zadržavanja daha?
Supermoći, trening, meditacija? Da bi se postigla razina ovakve vještine, potrebni su posebni alati i poznavanje fizioloških zakonitosti, zahvaljujući kojima se upornim radom može sustavno napredovati prema rekordima. Kako se to radi?
Fiziologija disanja u postizanju rekorda
Zadržavanje daha podrazumijeva gladovanje kisikom. Ovo je prva stvar koju treba imati na umu prilikom početka treninga u freedivingu. Procijenite rizike i postavite prioritete, a za to trebate razumjeti osnove fiziologije disanja.
Što se događa s tijelom tijekom ronjenja? Mišićni napor tijekom uranjanja brzo troši kisik, što dovodi do hipoksije (manjak O₂). Izračunavanje brzine potrošnje kisika vrlo je složeno i individualno — uzimaju se u obzir dubina, brzina, trajanje uranjanja, temperatura vode, puls i kapacitet pluća ronioca.
Na ovom videu jasno je prikazano što se događa s plućima ronioca tijekom urona:
Svaki organ u tijelu ronioca reagira na najmanje promjene tlaka: krvne žile se grče, krvotok se preraspodjeljuje, a krvni tlak usmjerava kisik prema najvažnijim organima — srcu i mozgu. Zanimljivo je da se ritam srca počinje usporavati odmah nakon što lice dotakne vodu!
Međutim, najzanimljivije počinje kada središnji živčani sustav šalje impuls za udah. Taj osjećaj poznat je svima — koncentracija ugljikova dioksida dostiže kritičnu točku i refleksno udišemo. Uvježbani ronilac može donekle kontrolirati taj refleks. Kada je riječ o malenom bazenu za demonstraciju zadržavanja daha, a ne o uranjanju, primjerice, zbog podvodnog ribolova, tada problem pritiska plinova u tijelu nije prisutan. Međutim, kod aktivnog kretanja pod vodom na dubini od 8-10 metara postoji stvaran rizik od gubitka svijesti prilikom izrona.
Zašto može doći do gubitka svijesti prilikom izrona? Pojednostavljenim jezikom: pritisak pri uranjanju stišće pluća i ronilac ima osjećaj da još uvijek ima dovoljno kisika. Prilikom izrona tlak se smanjuje, a plućima je potreban sve veći volumen zraka sa svakim metrom. Pluća kompenziraju manjak kisika iz tkiva i organa, čime koncentracija ugljikova dioksida naglo raste. CO₂ je toksičan i posebno opasan zbog toga što gubitak svijesti nastupa bez posebnog upozorenja — brzi aktivni izron dodatno pogoršava situaciju sa svakom sekundom. Da ne biste iznenada doživjeli hipoksiju, potrebno je naučiti sigurno roniti.
Prije nego što počnete s vježbama za zadržavanje daha i povećanje kapaciteta pluća, početnik mora naučiti prepoznati signale svojeg tijela i pravilno procijeniti osjećaje. O tome kako započeti prve treninge, pročitajte u ovom članaku .
Simptomi gladovanja kisikom i trovanja ugljikovim dioksidom:
- Prvi znakovi povišene koncentracije CO₂ uključuju laganu euforiju, trnce na vrhovima prstiju, osjećaj „navale energije“ ili trčanja mrava po tijelu. Zatim dolazi do blagog porasta temperature (kao nakon šalice toplog čaja), što može biti popraćeno glavoboljom i laganom mučninom.
- Pulsiranje krvnih žila u mozgu, sužavanje vidnog polja (tunelski vid), predosvjesno stanje. Grčevi i gubitak svijesti.
- Takozvana narkotička stanja, tijekom kojih nastupa nepovratno.
Ovi simptomi brzo se razvijaju. Za početnike koji rone i aktivno se kreću pod vodom, sve može završiti u roku od nekoliko minuta. Čak ni trenirani sakupljači bisera neće izdržati dulje od 8 minuta.
Kako naučiti dugotrajno zadržavanje daha?
Kako bi se smanjila osjetljivost receptora na ugljični dioksid i postigao rekord u statičkoj apneji, potrebni su redoviti treninzi. Ronilac s iskustvom troši više od 50% kisika – to je prag potrošnje O2 prije nego što obična osoba automatski udahne.
Postoje dva različita pristupa produljenju trajanja apneje:
- Različiti sustavi treninga koji uključuju razvoj pravilnog disanja, samokontrole, opuštanja, povećanje volumena pluća i vježbe dijafragme. Neke tehnike temelje se na pranajami, plaviti-sadhani, kundalini jogi i drugim meditativnim praksama. O jogi za ronioce na dah postoji poseban materijal.
- Kontrolirana hiperventilacija i udisanje čistog kisika.
Tehnike i raspored treninga za zadržavanje daha, koncentraciju, opuštanje mišića i hiperventilaciju detaljno su opisani u članku Kako treniraju ronioci na dah .
vježbe iz joge za povećanje volumena pluća
Unatoč nuspojavama, hiperventilacija je najpopularniji i najučinkovitiji način za produljenje apneje. To je praksa brzog disanja tijekom koje se smanjuje tlak ugljičnog dioksida prije uranjanja. Praksa brzog dubokog disanja može udvostručiti trajanje apneje, ali što je intenzivnija i dulja hiperventilacija, to će hipoksija pri izronu biti jača. Neki instruktori smatraju ovu praksu za produljenje apneje opasnom i nedovoljno učinkovitom da bi opravdala rizike.
Koliko dugo treba trajati hiperventilacija prije ronjenja na dah?
Prihvatljiv raspon je od 30 do 60 sekundi. Preko jedne minute hiperventilacija smanjuje sposobnost kontrole gladovanja kisika kod ronioca i povećava rizik od grčeva nekoliko puta. To je više puta potvrđeno kroz akademske i praktične testove, stoga nije preporučljivo prekoračivati vrijeme prisilne ventilacije pluća. Kontrolu većine zadataka moguće je i praktično povjeriti računalu za ronjenje na dah .
Postoji univerzalni test za optimalno trajanje hiperventilacije, koji je razvio specijalist medicinske komisije Svjetske konfederacije podvodnih aktivnosti (CMAS) R. Čarli. Trener ili liječnik detaljno dogovaraju simptome pri kojima ronilac daje signal o prvoj fazi gladovanja kisikom. Provode se nekoliko pristupa hiperventilaciji (u različito vrijeme, s različitim frekvencijama i dubinama udisaja), a prvi simptom bilježi se štopericom. Zabilježeno vrijeme dijeli se s 3 – to će biti prihvatljivo vrijeme za prethodnu ventilaciju pluća.
trening za ronjenje na dah
Glavno pravilo za postizanje rekorda je da se ne zalijećete bez promišljanja. Nemojte postavljati neostvarive ciljeve bez procjene rizika. Život i zdravlje važniji su od bilo kakvog postignuća!
