Godinama se kolekcija zimskih sportova širi novim disciplinama. Neki ostaju isključivo za entuzijaste, dok drugi stječu međunarodno priznanje i s vremenom čak postaju dio programa Zimskih olimpijskih igara.
Prije deset do petnaest godina nisu svi čuli za nazive poput curling, skeleton, short track, half-pipe ili slopestyle, no danas su to već olimpijske discipline. Postoji i noviji zimski ekstrem!
Drytooling
Cepini, klinovi, dereze pojavili su se još s početkom alpinizma. Ali “suha oprema” ili drytooling je prilično svjež sport. Šaljivo ga nazivaju “najnespretnijom vrstom penjačkog sporta”. Ova vrsta penjanja dobra je alternativa za sportaše koji nisu ljubitelji leda, a žele trenirati u kontroliranijem okruženju.
To je vrsta alpinizma koja podrazumijeva savladavanje gotovo okomitih stijena uz pomoć specijalnih alata za penjanje po ledu - cepini u rukama i penjačke dereze na cipelama. Postoji posebna tehnika drytoolinga koja se znatno razlikuje od bilo koje vrste penjanja. Nekoliko važnih tehničkih savjeta možete pronaći u članku Three Drytooling tips.
Sportaši uglavnom koriste drytooling na golim stijenama izvan sezone, a i sve češće na mjestima pogođenim globalnim zagrijavanjem. Prikladna mjesta za drytooling su špilje i okomite stijene koje nisu prikladne za tradicionalno penjanje. Rute su obično 50/50 prirodne i unaprijed pripremljene bušenjem rupa, rezanjem i postavljanjem zahvata za alate.
Zbog toga ne prestaju sukobi s poklonicima klasičnog alpinizma. Naime, drytooleri uništavaju postojeće hvatište i penjačke točke na već postavljenim rutama, što izaziva bijes penjača. Također, ogrebane, oštećene stijene djeluju žalosno čak i osobi koja nema praktičnog iskustva u penjanju.
drytooling-na-skalodrome
Drytooling je tehnički i ekstremni način penjanja, većina pokreta u njemu je neprirodna i nespretna, zahtijeva nestandardna rješenja i besprijekornu tjelesnu pripremu.
Tvrtke kao što su Petzl, Black Diamond i ruska tvrtka Krukonogi počele su proizvoditi specijalnu opremu za drytooling.
oprema za drytooling
Danas ljubitelji drytoolinga imaju svoje rute različitih stupnjeva težine, od najlakših do najzahtjevnijih (od M1 do M15), uključujući okomite i nagibne staze te “miksove” (kombinacija stijena i ledenih dijelova). Mnogo ruta nalazi se na Krimu, Kavkazu, u Češkim Tatrama, u planinskoj Norveškoj i Kanadi.
Za drytooling se opremaju penjačke dvorane, od kamena ili drvene konstrukcije. Usput, gotovo svi početnici penjači prve uspone prave na “šperploči”, kako na svom žargonu kažu.
Etika i estetika ekološki prihvatljivog drytoolinga opisana je u članku Rules for Dry Tooling .
Naturbahn
Sanjski sport Naturbahn nije baš poznat, no svatko se barem jednom okušao u njemu kao amater. Naime, iza ovog naziva - Naturbahn (s njemačkog - prirodna staza) - skriva se spuštanje sa sanjkama niz prirodne uzvisine, slično kao što se djeca spuštaju niz snježne brežuljke.
Inače, prilikom pripreme staza za međunarodna natjecanja princip “prirodnosti” strogo se kontrolira: strogo je zabranjeno umjetno mijenjanje reljefa, korištenje umjetnog snijega ili dodavanje bilo kakvih kemikalija u prirodni snijeg za produžavanje njegovog trajanja.
Pravila definiraju duljinu rute (obično od 0,8 do 1,2 kilometra), broj zavoja, njihovu zakrivljenost, radijus, prosječni i maksimalni nagib staze (13 i 25 stupnjeva). Ovo je pravi super-adrenalinski zimski ekstrem.
Ovaj sport u Europi je prisutan već dugo, prvenstva kontinenta održavaju se od 1970. godine. Postojala je odvažna inicijativa da se ova disciplina uvrsti u Olimpijski program, no ona nije dobila potporu svjetske federacije sanjkaških sportova - Naturbahn trenutno nije osobito popularan izvan Starog kontinenta.
Natjecanja se održavaju u tri kategorije - pojedinačno i u parovima kod muškaraca te pojedinačno kod žena. Izvrsni uvjeti za treninge i održavanje turnira stvoreni su u alpskim predgorjima Austrije i Italije, dok se dobre staze mogu pronaći u Njemačkoj, Švicarskoj i Poljskoj. Ne tako davno otvorena je staza koja ispunjava sve zahtjeve i u Rusiji. Prvi dio natjecanja Svjetskog kupa u naturbanu 2019. planiran je u Moskvi.
Skval (skwal)
Na prvi pogled, ovo izgleda kao obični snowboarding. Zapravo, u početku, kada se ova disciplina pojavila, i sportski dužnosnici su to mislili, pa su se skvalleri natjecali zajedno sa snowboarderima. Međutim, iznova su pobjeđivali, što je dovelo do izdvajanja skvala u zasebnu disciplinu.
Skval ploča
Posebno je zanimljiv epizod stvaranja ove nove sportske opreme – skvala. Poznati francuski skijaš Patrick Balmain bio je jednako dobar u tehnici klasičnog alpskog skijanja i vještini snowboardinga. Ne želeći birati između ova dva sporta, jednostavno je stvorio novu ploču koja kombinira karakteristike obaju.
Skval ploča je svojevrsni hibrid između alpske skije i snowboarda, koji kombinira kvalitete oba, ali je sužena u sredini i šira na krajevima. Razlika u odnosu na snowboard je i položaj sportaša – stoji licem prema stazi, što omogućuje duboke zavoje i brze promjene smjera u oba smjera. Tehnika spuštanja na skvalu zahtjevna je i traži posebnu pripremu sportaša.
skwal
Ova je disciplina nova, ali privlači sve više poklonika. Njena popularnost raste i u Rusiji. Sportske tvrtke nude potrebnu opremu najboljih europskih proizvođača. Aktivno djeluje i forum ruskih skvallera, gdje dijele dojmove o novoj opremi, stazama koje su otkrili, savjete i fotografije.
Snowskut (Snowscoot)
Što zimi mogu raditi ljubitelji brdskih bicikala, kada svuda oko njih ima samo snijeg? Nema problema – tu je snowscoot ili bikeboard. Ovo je hibrid snowboarda i običnog kotačnog skutera.
snowscoot
Struktura snowscoota uključuje dvije široke ploče oblikovane poput skija s povijenim prednjim i stražnjim krajevima. Na jednoj, koja je dulja, nalazi se okvir i nosači za obuću korisnika bikeboarda. Druga je kraća, povezana s upravljačem poput biciklističkog, i služi za odabir smjerova kretanja ili za kočenje. Sportaš upravlja ovim “snježnim skuterom” stojeći na lagano savijenim nogama.
Ekstremni snowscooting
Snowscoot je izumljen u Francuskoj 1991. godine od strane Franka Petouda na natjecanjima Concours Lépine. Te godine, Petoud je i patentirao ovu opremu.
Testiranje nove opreme, 1991-96 godine
Masovna proizvodnja započela je 1996. godine u suradnji s tvrtkom Sunn, poznatim francuskim proizvođačem brdskih bicikala.
Do 1998. godine snowscootovi su obišli staze u deset zemalja, a organizirana su i prva međunarodna natjecanja, uključujući svjetska prvenstva u snowscootu. U mnogim zemljama osnovane su nacionalne udruge za ovaj oblik zimskog ekstremnog sporta.
snowscooting-winter
Tehnika svladavanja staza na ovom sniženom skuteru znatno je zahtjevnija nego kod snowboarda, te je prelazak na njega preporučljiv samo uz prethodno iskustvo u skijanju. Brzina koju može postići je ogromna, a reakcija snowscoota na neravnine, udubine ili skokove može biti nepredvidiva. Nerijetko se sportaš i njegov snježni skuter tijekom skoka rastave i zasebno doskoče.
Prema mišljenju mnogih ljubitelja snježnih staza, snowscoot je možda najekstremnija vrsta “spusta”, koja nosi značajan rizik od ozljeda.
Blizak ovom sportu i opremi može se smatrati skibajking (ski biking). Za brze spustove koristi se “ski-bicikl”, za koji postoji više naziva na engleskom jeziku: Snow Bike, Skibob, Skike ili Skicycle. Vožnja na njemu je jednostavnija nego što se čini, a dovoljno je stabilan pri velikim brzinama. Takav bicikl može se čak izraditi i u kućnoj garaži.
Snoubajk
Snou-kajak
Ljubitelji vožnje kajacima i spuštanja riječnim brzacima također nisu ostali bez zimskih zabava.
Snou-kajak ili boating (Snow Kayaking) – spuštanje s planinskih staza prekrivenih snijegom u posebnim kajacima. U rukama sportaša koji sjedi u kajaku nalazi se prava vesla, kojima upravlja tijekom silovitog spuštanja niz padinu.
Video snimke ovakvih spustova oduševljavaju brzinama i vještinom sportaša, koji ne samo da sigurno prelaze strme padine, litice i skakaonice, nego pritom uspijevaju izvesti i akrobatske trikove.
Snou-kajak je strast amaterskih poklonika koji su fanatično posvećeni ovom obliku ekstremnog sporta, no tko zna, možda ovu disciplinu čeka i profesionalna budućnost. Službenim sportom postao je tek 2002. godine, a prvo svjetsko prvenstvo održano je 2007. godine u Austriji.
Posebnu pažnju treba posvetiti skijeringu, ovoj fantastičnoj zimskoj disciplini bit će posvećen poseban članak.
